Povijest coprnica

Povijest coprnica

Tko su coprnice?

Svi mislimo da znamo tko su vještice ali što zapravo o njima znamo? I što posebice znamo o zagrebačkim coprnicama? Stari spisi Gradeca i Kaptola bilježe prva suđenja u 13. stoljeću ali tek 1360. bilježi se prva osuđena coprnica. Zanimljivo je da tada coprnice, iako osuđene za copranje, nisu bile ni mučene niti spaljivane. Običaj uvodi tek papa Innocent VIII koji 5. prosinca 1484. izdaje bulu “Summis desiderantes affectibus“ s kojom započinju progoni i mučenja vještica. Vješti izdavači Heinrich Institorisa i Jakob Springer 1487. tiskaju Vještičju bulu u najozloglašenijoj ikad napisanoj knjizi, “Malleus Maleficarum“, gdje se na preko 800 stranica do u detalje opisuju razni načini identifikacije i mučenja vještica. Zanimljivo, ta knjiga prepuna grozota poslije Biblije je najveći bestseler svih vremena koji do dan danas doživi preko stotinu reizdanja. Odluku Vatikanskog Crkvenog sinoda od 1. kolovoza 1611. o obveznom propovijedanju protiv čarobnjaštva i vještica donosi Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 25. listopada iste godine u uredbi znanoj kao “Arti-kuluš“ pa je veliki broj žena proglašen coprnicama te je mučen i pogubljen iako su poznati i zabilježeni neki slučajevi muškaraca koji su doživjeli istu sudbinu.

Povijest coprnica

Spisi arhiva Gradečkog magistrata spominju 326 uhvaćenih i pritvorenih coprnica od kojih optuženo bi njih 106. Po uhićenju ih držahu zatvorenima i mučiše u kuli Kamenitih vrata, zbog čega na vrhu te kule i dan danas stoji vidljiv buzdovan koji “tjera“ coprnice sve kako ne bi mogle pomoći zatvorenoj prijateljici u bijegu. Optužene na smrt, coprnice su provođene kroz gradska vrata u Mesničkoj do Zvezdišča na Tuškancu gdje se potom nad njima izvršavaju smrtne kazne. Slučajno ili ne, Zvezdišče se nalazi točno na mjestu gdje je nekad bilo kino Tuškanac a danas je Hemingway bar. Na Kaptolu je pak bilo pritvoreno svega 26 žena od kojih njih 12 bi optuženo za copranje. Smrtne kazne izvođene su kraj bedema koji u ta vremena opasavaju Katedralu, točno na mjestu gdje danas uznosito stoji pozlaćeni kip Blažene djevice Marije sa fontanom koja pršti vodom i gdje za ljetnih vrućina ponekad se kupaju djeca.

U ono vrijeme postojale su dvije vrste smrtne kazne, jedna lakša i druga teža. Lakša bi odrubljivanje glave, dok je teža živo spaljivanje. Zabilježeni su i iznimno rijetki slučajevi da optužena izbjegne smrtnu kaznu i to samo ako za nju jamči vrlo ugledna, važna i utjecajna osoba. Povijest gričkih vještica tako spominje Agatu koja bi oslobođena kazne jerbo krvnik se u nju zaljubi, ter kao važna osoba on ženidbom osobno za nju jamči, na što ova s radošću prista, ter na slavu Gospodinu bi optužbe oslobođena.

Zalog carice

Pitanje je do kada bi progon vještica trajao da se carica Marija Terezija 26. ožujka 1756. osobno ne založi ter izda naredbu kojom prije izricanja presude propisano bi kako svi dokazi njoj na uvid podastrijeti se moraju, ter da ona osobno odlučuje o sudbini optužene. Pa tako križevčanka Magdalena Logomer optužena za copranje posta zaslužnom što coprolov prekinut bi jerbo ona na zahtjev carice Marije Terezije bi u Beč dovedena a gdje ova optužbu poništi i nju oslobodi. Pa tako pravosuđe Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije pretežito zbogradi troškova odusta od daljnjih progona jerbo komunikacija s kraljevskim dvorom u Beču i transport optuženih do tamo previše državu koštaju. Ipak, iako službeno bez progona i kasnije bi nekih sporadičnih pokušaja gdje puk običan sam sudi i coprnicu spaljuje.

Najpoznatija od svih coprnica krajeva ovih svakako je Barica Cindek. U nju se pohotno zagleda notar gradski, nezajažljivi Lacko Sale, koj’ smrtno uvrijeđen štono njemu, uglednom moćniku i građaninu obična piljarica jedna usuđuje se košaricu dati, spletkama postigne da optuže je za copranje i druženje sa Sotonom ter u slavu Gospodina spale na Zvezdišču dne 4. rujna 1743. a što Marija Jurić nazvana Zagorka ovjekovječi u ciklusu romana svojih pod nazivom “Grička vještica“ u kojemu bi i podknjiga naslova “Malleas Maleficarum“ štono mučenje njeno jezivo do u potankosti opisuje.